The New Me
Hehehe, napokon i novi post nakon dužeg vremena. Prvo, SRETNA NOVA GODINA SVIMA!!! Znači, nova godina je ovdje, vrijeme je za nove početke i još bolje krajeve!!! 2007.g. je bila sve ODLIČNA, barem meni. Nadam se da će ova biti još i bolja.
Moje novogodišnje odluke: hmm, ne znam. Odlučila sam se maksimalno posvetiti fotografiji, jer ipak je to ono što volim i u čemu uživam.
Više se kretati, manje jesti sve one kalorične gluposti, naći manji posao kad navršim 18 i više se posvetiti sebi i svojim željama i naravno zdravlje.
To je valjda to, više ne tražim. Nadam se da ste i vi donjeli neke odluke ili?????
Ok, toliko od mene za sada, za par dana kreću pravi postovi
Pozdravi : Aniti, Anamariji H, Martinu i naravno Roby-ju s kojima sam proslavila zakon Novu Godinu, Dariu, Davoru, Tei, Krletu, Lari i Chiari - također hvala što su svratili i veliki vam pozdravi ljudi i naravno Ines, Ivi i ostatku ekipe veliki pozdravi
By: Midnight Temptress
Im in the centar ,right now....
"Ne hodaj iza mene, možda neću voditi.
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj."
By : Albert Camus
Koračam mračnom ulicom, rasvjete nema, melodija u mojim ušima upotpunjuje tugu prema današnjem gubitku. Sjene nema pored mene, od ove tame ne vidim ni sebe... Zaustavim se na kraju ulice, vadim mobitel i tražim tvoj broj, ne razmišljajući dali me sada želiš čuti. Nastavljam hodati, djeca trče oko zgrada, zabrinute majke prate svaki njihov pokret koji guta tama dok ja prolazim neprimjećeno pored ulaza zgrada.
I čujem tvoj glas sa druge strane mobitela,o djednom se pojavi iznenađeni izraz na mome licu, osmjehnem se i krenem dalje. Koraci su mi odjednom lakši i manji, a izraz lica smiren. Počinjem pričati o današnjem gubitku, o današnjoj činjenici kako neću uvijek biti okružena voljenim ljudima. Odjednom povisim ton svoga glasa, počnem jecti i teško disati i zadnje riječi koje sam prepoznala iz vlastitih usta su bile: znaš, dosta mi je biti između dvije strane!
Glasu sa druge strane mobitela nisam dala priliku da dovrši rečenicu, prekinula sam vezu i ljutito nastavila hodati. Osjećala sam kako me mržnja i tuga istovremeno pritišću, nisam mogla disati a svaki sljedeći korak se je činio tako teškim. Možda zato što po prvi put koračam sama tim groznim putem. Na njemu nije uvijek bilo mračno, naprotiv, sve je bilo puno svjetla, vedrine i sunca. Svi smo pričali šale i događaje, snivali najljepše snove i igrali se najljepšim igračkama. Dok na kraju nismo počeli odrastati, neki možda prerano, neki prekasno. Svatko je pokušao nadoknaditi izgubljeno vrijeme i još uvijek pokušava. Upravo smo se tu i razlikovali, netko je prekasno krenuo ,netko prerano dok se na kraju nismo razišli. Kako možete suditi o Svijtu koji niste prošli, kako suditi o čovjeku kojeg niste ni upoznali? Jednostavno, budite u nečijoj zavidnoj koži....
Sve je počelo, ne znam točno kada. Još se jučer sjećam onih druženja poslije vožnja bicikla po poljima, onih razgovora i obećanja da ćemo zauvijek biti tu jedan za drugoga. Bila sam svjedok toga, nažalost, bila sam svjedok praznog obećanja... Još je bilo ljeto, duga druženja na kupanju i kratki razgovori sa vama. Vrijeme je letjelo velikom brzinom, ali nije nam bilo važno, bili smo skupa. Čovjek ne zna koliko ima dok to ne izgubi, rekla sam u jednoj prilici, u jednom razgovoru. Tada još nismo bili zreli takve stvari, većinom smo im se smijali.
Sada vidim kako sam već tda mogla predvidjeti ovo. Jesam li nas urekla tom rečenicom? Ne, ne vjerujem da se Prijateljstvo može ureći, jednostvano ne vjerujem.
Ponovno se budim iz vlastite glave, okrenem se i shvatim kako nije bio san. Ovo nije nikakva filozofija, već stvarnost. Što mi je sve prolazilo glavom, ne znam, kao da takve riječi nisu nikada bile napisane. Kako se umjetnik osjeća kada je zakinut od svog jedinog smisla i sposobnosti izražavanja? Mogu reći samo ovo, mrtvo i istovremeno živo. Toliko osjećaja prolazi kroz vas a vi jednostvano ne znate kako ih opisati...grozno... Tu ste, sada, iz nekog razloga, imate misiju, ali ju ne možete ispuniti. Dolazim do zaključka kako ste mi vi uvijek pomogli sastaviti rečenice. Možda ne svjesno, ali uvijek ste tu bili i kad bi me pogledali znala bi što mislite i što želite reći i onda bi i ja znala kako to napisati.
Odjednom zapuše vjetar, zategnem kaput što je više moguće samo da ne osjetim hladnoću. Zazvoni mi mobitel, samom pomisli na ideju da se javim bila je suluda. Gasim mobitel, bacam ga u torbu i nastavljam dalje.
Sjedam na obližnju klupu i sklupčam se kako bi se malo ugrijala
Dakle, sve je bilo savršeno sve dok nismo počeli gubiti interes za stvarima koje su nam bile zajedničke. Bilo je prepiranja, svatko je nadmetao svoje mišljenje i ukuse. Gledajući sve po strani, shvatila sam kako to nema smisla. Naučila sam da ljude povezuju zajednički interesi i prijateljstvo. Mislili smo kako smo prijatelji a zapravo smo bili samo povezani na istim temama i stvarima. Prijateljstva nije bilo, barem ne kod svih. Pitam se, dali uopće znamo što je to?
Znam da ga nitko nije kupio, ali ga je ipak prodao. Shvatila sam kako je prijateljstvo cijelo vrijeme bilo tu, samo ga nitko nije vidio. A ja ga vidim tek sada, kada je sve gotovo. Zar se takva veza temelji na istim ukusima ili interesima? Zar o tome odlučuje novac više nego čovjek? Ne, ne temelji se na tome. Temelji se na putu kojeg prolazimo, jedan pored drugoga, da kada naiđemo na prepreku da mi pomognete da ju srušim jer smo zajedno jači.
Ponekad se put ispreplete, pa više ne znamo kojim putem ići, a ljudi odu samo zbog vaših mana i grijeha kojih niste bili svjesni kada ste ih zgriješili, a osobe pored vas nisu to htjele trpiti. Ja sam još tu, možda sam sama na svome putu ali znajte da niste vi sami na svom. Ja ću naći način da dođem do vas, da vam pomognem. U nesreći vam nije bitno kakav je tko dok god vam može pomoći. Mrzim tu dvoličnost, ali svejedno neću otići.Ja sam shvatila tko su prijatelji i ne želim ih izgubiti.
Ponekad ljudi ne odu...
Opet sam tu, shvatila kako su mi oči vlažne, sjedim na onoj istoj klupi. Završila sam sa tekstom. Ustajem i odjednom začujem poznati glas. Još je uvijek daleko, potrčim prema njemu i ugledam poznato lice. Ono me zabrinuto pogleda i zagrli govoreći kako me nije moglo naći i kako mu je drago što me vidi. Naišla sam na svjetlo te noći, napokon sam našla svjetlo na svome putu, naći ću i ostale jer napokon nisam sama. Hvala puno, hvala ljudima kojima je stalo...
New Begining
EVO ME!
Prvo da se ispričam zbog manjka pisanja bloga
i neposjećivanja drugih blogova...
Ali imala sam jako dobar razlog za to
. Evo jučer sam imala svoju PRVU izložbu
. I mogu reći kako je sve prošlo SUPER. Ok, osim govora,lol... Drago mi je što su svi došli i bili samnom sinoć i pružili mi podršku. To mi je puno značilo. 
Sljedeći put obajvim fotke sa izložbe( što smo se svi slikali) jer ih još nisam dobila...ali OK...
OK, već danima smišljam novi post, puna sam ideja ali nekako se ne izražavam dobro... Tako da sam odlučila odgoditi to na neko vrijeme...
Danas ću pisati štafetu, koju sam dobila od Anamarije!
Pa evo ga:
5 osnovnih karakteristika o meni:
1. Osjećajna
2. Ponekad hiperaktivna
3. Vesela osoba
4. ....
5. Vi napišite nešto o meni, meni više ništa ne pada na pamet
5-6 rečenica o meni:
Previše dopuštam da me diraju neke stvari, sve zadržavam u sebi jer ne volim povrijediti ljude oko sebe. Često žrtvujem svoje ciljeve i snove zbog drugih... Volim umjetnost, ovisna sam o glazbi i fotografiji. Učinila bi sve za svoju obitelj i prijatelje.
pitalica:
*istina ili laž: istina
*mržnja ili oprost : definitivno oprost
*sladoled ili kolač: hmm... teška odluka...
*motor ili auto: nijedno, bicikl i pješačanje je zakon
*putovanje ili učenje: stvarno ne znam, obožavam putovati ali učenje je isto važno
*disco ili kafić: kafić
*nogomet ili košarka: oboje, volim svaki sport
*lap top ili komp: komp
*ljubav ili novac: ljubav, ne vjerujem novcu
kada bi mi zlatna ribica mogla ispuniti tri želje
to bi bile:
Bila bi dovoljna samo jedna. Da ovaj Svijet i ljude učini boljima...
šta me na ljudima prvo privuče:
oči - pogled puno govori o osobi
smijeh - volim kada se ljudi smiju, a pogotovo kada se i ja smijem sa njima
gdje se vidim u budućnosti: Što dalje odavde... U prirodi sa fotićem i osobama koje volim
ljudi bez kojih ne mogu živjeti:
obitelj i prijatelji...
Gotovo...
Štafetu predajem: Ivi, Freaku sa Zemlje ,Robiju i Penny Lane
Veliki pozdravi:
Ivi – koja mi je puno pomogla prije izložbe i pružila mi ruku kada mi je bilo najpotrebnije,Marku - koji je jučer žrtvovao cijeli dan da mi pomogne u slaganju izložbe, Bandiju - koji me je baš razveselio svojim dolaskom,Tei, Dariu, Davoru, Lari, Chiari i Krletu koje moram uskoro ići fotkati, Martinu, Aniti, Hazenfeferu i Killeru – koji su također došli i nasmijali me, Ljudima iz razreda – Sandri, Petri,Ines, Grgi, Željeznom, Velvetu i naravno Brucu i Hrastu – posvetili su mi post, hvala ljudi, najbolji ste i ostalima koji ste bili na izložbi...
I za kraj evo par fotografija sa izložbe
Go to ImageShack® to Create your own Slideshow
By: 
Midnight Temptress
Tired Of Surviving
Budi me glasna melodija sa mobitela. Još u polusnu ju gasim. Iako je jutro, sunca još nema. Ustajem ,tako umorna, nastavljam hodati hladnom sobom tražeći prekidač da upalim svjetlo. Zasjepljuje me na par minuta, ali znam kako nemam previše vremena pa se odlučim požuriti. Spremanje traje manje od dvadeset minuta, stavljam torbu na leđa, uzimam Mp4 player i krećem na stanicu. Na stepenicama hodnika vrtim scenu od jučernjašnjeg jutra... Čudno, poput nekog deja vu-a. Vani sam, osjećam hladni zrak na svome licu, trnci me prolaze tijelom, zatežem šal i popravljam kaput. Vadim mobitel iz đepa i gledam na sat, akd shvatim kako imam još pet minuta do dolaska autobusa. Sunce je na izlasku, ostavlja na mene dojam kao svako jutro, očaravajuće. Nemam vremena sada za divljenje. Svako jutro isto. Sunce kao da čeka mene da izađem, da se pokaže u najboljem svjetlu, kao najljepša slika na Svijetu samo za mene...( nisam egoist, samo opažam neke stvari(manje vrijedne) koje meni puno znače)...
Okrećem mu leđa, krećem prema Svijetu koji mi je jako poznat. Sive ulice, tako visoke zgrade da zrake sunca ne dopiru do njih. Vidim ljude, koji izlaze iz njih, u žurbi, još pod utjecajem jutarnje kave, odlaze na posao i sjedaju u auto. Već tada, na njihovim licima se osjeti stres, nervoza, žurba... Širi se zrakom i onda nalazi nas.
Već sam stigla na stanicu, dvije minute ranije. Svi su već tamo, komentiraju protekle dane. Autobus je stigao, vadim kartu, ulaskom osjećam poglede drugih, tu ništa ne mogu. Sjedam na staro mjesto, pozdravljam poznate osobe, kojima nije do razgovora. Dan nije ni počeo, oni jedva čekaju da završi... Tužno, već ih je našao stres, koji stvara mržnju prema obavezama i nekim stvarima koje bi nam trenutno trebale biti najvažnije.
Na trenutak osjećam se kao nekakav rob, kojeg voze u rudnik, gdje ću raditi 15 sati za par kuna. Tužno.
Stigli smo, izlazimo van. Svi već jure u jednom smjeru. Neki vade cigarete, neki se udaljavaju od skupine, poput mene. Ulazim u razred, skidam ruksak i kaput i osjećam se lakše. Knjige su već vani i čekaju. Poznati me isipaju pitanjima poput, kako si, gdje si bila i sl... odgovaram ali bez volje... Još uvijek se borim sa umorom. Sati prolaze, zapisujem informacije i shvaćam ih. Gluha sam na većinu komentara koje prođu taj dan u razredu. Nemam vremena za nadmetanje.
Vrijeme za odmor, zar smo došli do točke kad se trebamo odmoriti od informacija? Ne znam... Listam novine i čitam vijesti. Kao i svaki dan... Ubojstva, ratovi, glad, siromaštvo, zatim stranice o tome koliko koji sportaš vrijedi i naravno horoskop...
Ljude takve teme jako dirnu... Odjednom ih oduzme misao kako smo svi loši, kako ih sve treba ubiti. Odjednom smo najpametniji na Svijetu. Ne volim komentirati takve stvari, jer u takvim trenucima, ljudi ne slušaju što drugi imaju za reći ,već samo govore ono što oni misle... Bacam novine u smeće i vraćam se u razred.
Ostatak dana proleti, dolaskom doma vraća se stara monotomija... Ulazeći u sobu skidam stvari sa sebe, sjedam za stol, i počnem čitati one informacije jer sam se u školi odmarala od njih. Sve je isto, možda navečer odem na kakvu zanimaciju, poput sporta, ako se dobro osjećam, i putem snimim kakvu sliku, jer je to jedna od stvari koje me još vesele i ispune. Želim da takvi trenuci traju duže...
Dolazim doba, zvoni telefon i razgovor se odulji na kakvih pola sata ,sat. roditelj shrvan od posla,poželi razgovarati ali svaki put kažem ne sada... Kažem laku noć i vratim se u krevet, uključim stari alarm na mobitelu i kažem: idemo ispočetka
Eh, malo drugačiji post ovog puta. Ovako se osjećam već duže vrijeme – prazno – ...
Ne znam hoćete li shvatiti što sam htjela reći ovom pričicom svog svakodnevnog života... nije bitno i ako ne, puno mi znači ako ju samo pročitate, ali svejedno me zanima vaše mišljenje. Veliki pozdrav svima
By : Midnight Temptress
Just say Thank You
Pozdrav svima. Nije me bilo dosta dugo, ali ovaj put razlozi nisu niti obaveze niti učenje niti ništa sl.... Ovih posljednjih tjedana sam primila dosta – Š-O-K-A-N-T-N-I-H-
vijesti koje su me iznenadile i rastužile... Ne znam, takve se stvari negdje događaju svaki dan, a nikoga nije briga, i dalje živimo svojim dosadnim ili zanimljivim životima. Baš kada pomisliš kako se takve stvari ne događaju tebi ili ljudima oko tebe iznenadiš se kada se dogode. Uvijek budi spreman na ono najgore jer nikada ne znaš što te čeka drugi dan. Koliko se god nadaš da te takva sudbina neće zadesiti, iznenadiš se ispočetka, a onda za sve kriviš sebe. Uvijek treba naći snage u sebi i u svom duhu kako bi ustao i krenuo dalje. Jer tvoj život je tvoja priča i ničija više, učini je zanimljivijom sa svojim dobrim djelima koje činiš svaki dan, i sebi i drugima.
Imala sam par ideja za novi post,dobru temu, ali trenutno još ne mislim ništa pisati, a dok malo vremena ne prođe, i dok se malo oporavim odlučila sam napisati ovo, jer ne znam koliko će trajati. 
Želim vas pitati nešto. Što je vama najvažnije u životu? Bez čega ne bi mogli provesti ni jedan dan? Ja ne bi mogla bez prijatelja. Ljudi koji me svaki dan podsjećaju na to da ima netko kome mogu vjerovati i na koje se mogu osloniti. I stvarno sam sretna što imam tako dobre ljude za prijatelje.
Da, to bi bilo to za sada, ja se nadam da ću srediti onaj post pa ga objavim do kraja tjedna.
Veliki pozdravi: Marinu i Ivi – koja me, nadam se, neće ubiti zbog ove fotke (lol), Ines – sa kojom ću visiti u teretani sutra, I naravno Tei, Dariu, Davoru, Lari, Chiari – sa kojima idem najvjerojatnije u ZG uskoro, Husnik A – sa kojom ću ići na konc od Stinga!!! (ako skupimo lovu na vrijeme) i ostalima!!
By: Midnight Temptress
Con t rest now
Zjev
,ah, da. Evo i mene sa novim postom. Jako mi je žao
što se ne javljam ali stvarno sam u obavezama do grla. Ali danas napokon nemam šta za učit pa rekoh ajde da napišem novi post.
Inspiracija me drži već dulje vrijeme tako da nisam imala mira ovih dana.
Samo sam stvarala, bilo fotografirala, crtala pa čak i slikala, mogu reći da uživam!!
Bili smo u šumi ovaj ponedjeljak, i to Iva (koja je pronašla komadić raja u šumi), Marin (koji nas je odvezao do tamo i šetao uokolo) i ja( koja je samo mislila na to kako će fotografirati), pa velik pozdrav njima. Jer je stvarno bilo lijepo i zabavno. A pogotovo sada u jesen
. Snimila sam negdje oko 200 -tinjak fotki od ponedjeljka ali sam odlučila staviti samo neke....
Za ovaj post sam pripremila kratku biografiju o Egonu Schieleu. Ajme, koji luđak ( što se radova tiče). I najtragičnije od svega, umro je u 28 - moj godini života. Iako je bio mlad napravio je niz jedinstvenih radova koji su baš karakteristični za njega i za to vrijeme. Pa čitajte:
EGON SCHIELE(1890.-1918.):
Sa svojih 15 godina života doživljava smrt svog oca i postaje štoćenikom svog ujaka koji je bio strog i konzervativan. Egon je već tada znao da ima dara za umjetnost, ali njegov ujak se protivio tome da se on bavi umjetnošću.
No ipak, 1906. Egon odlazi u Školu za umjetnost i obrt u Beču
. Nije trebalo puno vremena da neki od profesora uoče njegov talent, tako da Egon, već tokom svoje prve godine na zahtjev profesora odlazi na Akademiju likovnih umjetnosti u Beču!!!
Tamo je studirao crtanje i slikanje, ali je bio ogrorčen konzervatizmom na akademiji i odustaje na trećoj godini.
1907, Schiele upoznaje Gustava Klimta, koji ga ohrabruje i koji je od njega kupovao crteže ili davao neke svoje za zamjenu, dovodio mu modele i upoznavao ga sa potencijalnim kupcima
Također je upoznao Schielea sa Bečkim Werkstätte, radionica za umjetnost i obrt povezana sa secesijom. 1908 Schiele ima svoju prvu izložbu u Klosterneuburgu. 1909. odlazi sa akademiju, poslije završetka treće godine i osniva Neukunstgruppe(Grupu nove umjetnosti) sa drugim nezadovoljnim studentima.
Već oko 1910. slika portrete i pejzaže i u ekspresionističkom maniru i postaje tražen slikar, sa odgovorajućom zaradom. Tome je doprinjelo prijateljstvo sa likovnim kritičarem Arthurom Roesslerom i kolekcionarem Heinrich Beneschom.
Godine 1911. napušta Beč i živi u malim selima, sa sedamnasetogodišljom prijateljicom.
Iste godine je uhićen zbog neprimjerenog ponašanja... Osuđen je na 24 dana
Vodi nonkonformistički način života, pa ga iz prvog sela proteruju, a u drugom uhićuju 1912. godine zbog zavođenja maloljetnice.
Prilikom pretresa studija nađen je veliki broj erotskih crteža i slika.
Sud ga ne osuđuje zbog zavođenja, već zbog pornografije koja je bila dostupna djeci.
Osuđen je na 28 dana zatvora, koje je izdržao.
U zatvoru je napravio seriju od dvanaest slika u kojem pokazuje njegovu borbu u zatvorenom i cenzuriranom mjestu.
Nastavio je izlagati sa svojom Novom umjetničkom grupom: u Pragu 1910. i Budimpešti 1912. godine. Prvu samostalnu izložbu imao je u Münchenu 1913. godine, a sljedeću u Parizu 1914. godine.
1915. Schiele upoznaje sestre Edith i Adéle Harms, koje su živjele sa svojim roditeljima preko puta njegovog studija. Do travnja Schiele i Edith su bili zaručeni, iako protiv želje njene obitelji Schiele i Edith su se vjenčali lipnju 1915 godine.
1918. pozvan je na secesijsku 49-tu izložbu. Schiele je imao pedeset radova prihvaćenih na izložbu
i bili su izloženi u glavnoj dvorani. Također je dizajnirao poster za izložbu na kojem je prikazana posljednja večera ali umjesto Kristovog portreta on je napravio svoj. Izložba je imala veliki uspjeh i kao rezultat cijene njegovih radova su skočile i dobio je mnog zahtjeve za slikanje portreta. Tokom te godine imao je uspješne izložbe u Zurichu, Pragu i Dresdenu.
U jeseni 1918. epidemija španjolske gripe je usmrtila više 20.000.000 života u Europi i stigla do Beča. Edith koja je bila trudna šest mjeseci, umrla je 28. 10. Samo tri dana poslije svoje žene umro je i Schiele. Bio je 28 godina star. Tokom ta tri dana između njihove smrti, Schiele je nacrtao puno njenih crteža, to su mu bila zadnja djela.
Eh, to bi bilo to ukratko. Ima još njegovih radova samo nisu primjerenog sadržaja...khm...da.... Ako vas zanimaju radovi posjetite njegov web.
Nadam se da je bilo zanimljivo. Od sljedećeg posta krećem sa hrvatskim umjetnicima, do tada
pozz
By: Midnight Temptress
Part died and choice is here
Hello svima. Prvo da se ispričam zbog manjka pisanja bloga, ali komp mi je na popravku pa sam malo uskračena što se neta tiče. Trebao bi sutra biti gotov. Eh, od zadnjeg posta dogodilo se je svašta nešto. Krenula sam dalje, iako su me proteklih tjedana sve moje odluke i planovi spriječavali da išta radim, znala sam da ću uskoro morati odlučiti i zapitati se : A šta da radim? Neću moći samo tako otići? Ali što ako ne uspijem? Možda ovo možda ono..... Pa rekoh, previše pitanja,a već sam odavno odabrala odgovor. I odlučila sam. Jesam, i držim se svoje odluke jer je to ono što želim, a za tu sreću ću se potruditi i znam da ljudi oko mene računaju na to.
Stoga vas želim ovo pitati : Što je za vas sreća? Novac, ljubav, prijatelji ili nešto drugo?
Ja sam shvatila kako je sreća ustati svaki dan i iskoristiti ga najbolje što možemo. Ostalo će doći....
Eh, možda će većina biti zbunjena
, ali mene je stvarno nešto puklo ovih proteklih tjedana, da sam to jednostavno morala izbaciti iz sebe.
Skoro zaboravih: Marin mi je predao štafetu pa bi bilo lijepo od mene da ju napišem, pa evo:
5 stvari koje volim:
- Fotografirati - to me stvarno ispunjuje i što više fotografiram, apetit mi više raste
- Umjetnost - Volim ju proučavati u slobodno vrijeme i uspoređivati razdoblja u lik. umjetnostima
- Prijatelje - ljudi koji su uvijek tu za tebe, koji svaki tvoj problem gledaju realnije od tebe, pa ti pomognu da ga riješiš...
- Englesku - Ah da, Engleska....
- Ljubav - našla sam ju, neka ona traži mene za promjenu
5 stvari koje ne zna, a želila bi znati
- Naučiti Francuski
- Zanemariti određene probleme
- Znati koristiti Max 3d studio
- Plesati
- Ponekad biti manje ozbiljna
5 stvari koje ju fasciniraju:
- Egipat - ne mogu shvatiti kako su gradili te piramide... Ah well, Sama umjetnost Egipta mi je fascinantna
- Čovjek - fascinira me sve u vezi njega. I svaki put iznova iznenadi
- Vjera i religija
- Ocean - veliko i plavo, potpuno neistraženo ali opet lijepo
- Svemir - stvarno ne mogu vjerovati da je beskonačan.... Ali ako stvarno je, onda vjerujem da nismo sami
5 stvari koje ne voli:
- Mrziti - gadan feeling, izvuče iz čovjeka ono najgore
- Visinu - moj najveći strah... Mislim da bi me mogao koštati karijere fotografa
- dvoličnost, laži itd
- Materijalizam - ne volim kada se ljudi razbacuju sa stvarima poput auta, vila ili sl,a neki nemaju ni za kruh...Ah well
- svoj ten
5 stvari kojih me je sram:
- Kada ne slušam pojedine osobe oko sebe
- Kada prekršim obećanje
- Kada odgađam planove zbog drugih planova
- Kada puknem i kažem ono što ne mislim
- Kada ne mogu pomoći osobi do koje mi je stalo
To bi bilo to od mene, a štafetu predajem:
Sophie Wolf, Anarchy i Fallen Angel.
Uživajte
By : Midnight Temptress
Black And White
Zaljubiti se ne znaci voljeti. Čovjek se može zaljubiti i mržeći
Novi tjedan je započeo, a sa njime i obaveze. Ne žalim se. Zapravo baš uživam ovih dana. Ovo mi je bio najluđi vikend do sada. Ajme kako je bio buran
( hehehe
, VELIKI pozz Ivi) i naravno ekipi (Tei, Lari, Chiari, Teresi, Dariu i Davoru) koju sam fotografirala i sa kojima sam pogledala ZAKON film - MOON CHILD.
Već danima razmišljam o tome da napišem novi post, i evo danas uhvatih malo vremena...
Danas u školi mi je frendica Klara iz razreda pokazala knjigu o meksičkoj umjetnici Fridi Kahlo. Ona je bila umjetnica, kako bi ja rekla, novijeg doba( meni se čini oko 1938.g)... Iskreno, nisam ljubitelj tog modernog slikarstva ali mislim da njene slike imaju dublju poruku
I tako ja listam i naiđem na stvarno (bolesne) malo drugačije slike...
Hmmm... Evo pogledajte:
Frida Kahlo je rođena 1907 u Mexico Cityju. Otac joj je slavni fotograf : Guillermo koji je rodom iz njemačke.(pa je zbog toga bila i u meksičkoj komunističkoj stranci). Završila je National Preparatory School, najprestižniju edukativnu instituciju u Meksiku.
1925. godine, Kahlo preživljava tešku saobraćajnu nesreću, u kojoj joj je nastradala desna noga i pelvis. Posljedica nesreće je da nije mogla imati djece.
Sljedeće godine, naslikala je svoj prvi portret, poslije čega je slijedila velika serija slika. 1928. godine je srela Diega Riveru sa kojim se je i vjenčala.
1930.g. Rivera je imao izložbu u New Yorku u Museum of Modern Art thumbup:.
1935.g. po povratku u Meksiko, Rivera se upušta u aferu sa Fridinom mlađom sestrom, Dok je Frida imala aferu sa ruskim revolucionarem, Lavom Trockim.
1938.g. Andre Bretona joj ponudi izložbu u modnom Julian Levy Gallery u New Yorku, gdje je izložba bila pravi uspjeh i prodano je više od pola slika.
Kahlo dobiva mnogobrojne odzive i pohvale, uključujući Picassa i Kandinskog.
Frida Kahlo umire 13. 7. 1954. u Coyoacán (Casa Azul), 7 dana poslije njenog 47-og rođendana. Ovo je napisala u svom dnevniku par dana prije svoje smrti : "Nadam se da je odlaženje ugodno i nadam se da se više nikad neću vratiti."
Nakon njezine smrti, Fridini autoportreti su prodani i više od 6 mil. dolara.
Frida je jako voljela umjetnost i marila je za nju. Njene slike pokazuju patnju za vrijeme njenog života ali i mnogo više...
Nadam se da je bilo zanimljivo. Javim se sljedeći tjedan sa novim postom.
Uživajte, zabavljajte se i naravno učite...I ostavite mi koji komentar.
By: Midnight Temptress
Feeling love
Vrijeme je za novi post
. Dakle situacija je sljedeća, škola traje već deset dana, iako mi se čini kao sto dana... Nova školska godina mi je super, ako izostavimo veliku satnicu i rano ustajanje. Čak smo i dobili novi predmet FOTOGRAFIKU - koji je za sada jakooooo dosadan... Ali bit će bolje... Fotić mi je i dalje pokvaren, tako da imam onaj stari (koji nema ni fucking opciju za namještanje ručne ekspozicije
, ali nema veze) i on me drži nekako na životu.
Prije nekih tri tjedna sam naučila nešto jako bitno : Nije bitno kakav fotić ili opremu imaš, bitno je onoj tko stoji iza tog fotića. - zapamtite to.
Ovih me dana uhvatila želja za fotografiranjem kiše i nekog tmurnog vremena, tako da radim na tome. Prije par minuta sam se žalila ivi kako kiša ne pada, a sada bi mi dobro došla, kad ono okrenem se i počne padat kiša. JEIIII!!! ...da....
Ovako... od sljedeći put ponovno krećem pisati o umjetnosti, da nešto naučimo, samo da se ufuram u ovo novo školsko razdblje...
A sada pozdravi:
Ivi - Koja će mi pomoći oko fotkanja ovih dana(jel da da hoćeš?), Dariu - koji piše referat (nadam se da dobro napreduje), Marinu - koji ima novu frizuru,
Ines - koja je bolesna, Robyu - koji je bio na prijemnom(logo je još malo pa gotov), ljudima iz razreda - Klari, Husnik, Sandri, Martinu i svima ostalima koje nisam spomenula
Uživajte
By : Midnight Temptress
Like a shadow of company
Hellooo!!!
Nisam znala da ću pisati novi post ovako skoro ali moram objaviti fotke sa Darievog(ili vam Flegma) i mog ročkasa u subotu. Dakle bilo je luuuuuudo. Bilo nas je trideset, sa dobrom glazbom i još boljim raspoloženjem.Ovaj post posvećujem svojoj BEST EKIPI I BEST FRENDOVIMA IKADA!!!!! Kupili su mi stativ za rođendan!!!! Još uvijek ne mogu vjerovat da ga imam. Jer već duže vrijeme za njim.... Sada je moj! Jej!
Dakle, škola je počela i mogu reći da sam za sada jako zadovoljna!!! Ljeto je bilo i više nego super ali je i vrijeme da ponovno sjednema za klupe i radimo nešto. Radila sam na danima piva, fotografirala za turističku i još sam sa Darijem pripremila tulum koji je obilježio kraj sezone. To bi vam bilo to od mene, Sada sam ok i nadam se da će tako ostati. Pozdrav svima i za kraj evo fotki sa ročkasa:
Iva i Dinka
Dario (sa gitarom) i Maki
a evo i Makia i Davora
Stigao je i Roby
Roby i Bandi sviraju
Darijev poklon LOL
Bandi i Dinka(izgledaju pijano ali nisu
Iva, Alen i Ines
Dario i ja
Evo i ostatka ekipe
Alen i Marin
Davor i ja
Iva, Davor, Ines i ja zjevam (kraj tuluma)
By: Midnight Temptress
